Eto zapalo i nas da se malo zamuvamo oko Porina ove godine, iako nismo nominirani, no slijedeće godine sigurno! Budući da se već u petak mašinerija oko dodjele nagrada dobrano zahuktala, trebao je netko zabaviti i opustiti sve te ljude koji su zaslužni za ono što ste gledali na malim ekranima ili uživo. Kao što pjesma kaže, potrpali smo stvari i krenuli na put. Oliver je za upravljačem kombija porušio sve brzinske rekorde, na što se Gigi ledila krv u žilama, no bio je cajtnot, a na gažu moraš stići na vrijeme. Lokacija već poznata, Grand Buffet Belvedere, nije nam prvi put. Ostatak puhaćke radne organizacije već je čekao na terasi i hladio se uz razne osvježavajuče napitke sumljivog sadržaja. Kratka tonska proba, skroz tiha, jer prostor je od stakla i keramike, sve zvuči kaotično. Brzinsko tuširanje i presvlačenje i već smo na bini koje nema, ali to nama nikad nije predstavljalo problem, bar se možemo malo više raširiti, jer ipak smo mi oktet. Nakupilo se ljudi, poznatih i nepoznatih i krenula svirka. Završimo prvu stvar, a ono urnebes...ajd super, ipak su to ljudi od struke. Peremo dalje, ulijeće klizečim startom Oliverov strikan Arso na saxu, totalni raspašoj! I tako sve do ne znam kad, jer vrijeme je postalo totalno nevažno, u neko doba završili smo uobičajeno sa Hard to Handle i krenuli se družiti u prepunom lokalu. Svi hvale, svima se sviđa, ogotovo autorske stvari, pa kaj ti više treba? Prepričavanja zgoda i nezgoda sa svirki od strane starih kužatora držalo nas je na šanku uz dobru čašicu skoro do jutra. Polako smo se osipali do brloga na spavanje, jer ujutro je trebalo krenuti nazad u realnost. Ako vas zanima kako je bilo, evo link na nekoliko pjesama izvedenih te večeri (hvala Borni i frendu):http://www.porin.info/18-porin/greenhouse-blues-band-u-caffe-bar-grand-buffet-belveder-biograd-154. Toliko za sada, moram juriti na svirku u Lisinski jer treba zaraditi pare za snimanje autorskih pjesama, a o tome uskoro. Ljubi vas Kris

Poznajete li Juricu Hotka, našeg dragog klavijaturistu? Naravno, tko ne bi zapazio tog korpulentnog šarmera širokog osmijeha. Osim što rastura tipke, naš Jurica je i odličan frizer, pa njegove usluge koristi kompletan band (osim Gige koji se šiša na makinu) i šire okruženje. No, kako je umjetnička duša, previše bi bilo od njega očekivati da po cijeli dan radi u nekom salonu pod kvaziumjetničkim vodstvom neke tetke. I, kako to u Lijepoj našoj obično biva, talenti ostaju neshvaćeni i okreću se drugim izvorima zarade. No, iako blueser, Jurica nije luser! Uortačili se on i brat mu Anton, udružili snage i otvorili lokal! "Trigon- blues&rock" bar, piše na ulazu na prvom katu Tržnice u Španskom. Simpatična, mala oaza urbane glazbe smještena između narodnjačkog kluba i BBB kafića (znakovito?), uređena s malo para i strahovito puno truda braće Hotko. Nekoliko tjedana, burazi su svaki dan lili znoj, krv i suze (ali, doslovno!) da bi od zapuštenog lokala stvorili ugodni kutak za jutarnje ispijanje kave, popodnevne trač partije, i naravno, dobre svirke vikendom! Ništa fensi, naravno, ali to nam i ne treba, zar ne? Tamo ćete sigurno naći simpatičnog i nasmiješenog konobara, normalne cijene i što je najvažnije, glazbu koja vas ne pili! Zvuči kao reklama? Baš me briga! Dakle, prošlog petka bilo je otvorenje, lokal prepun dragih frendova, mama, baka, stričeva i inih. Greenhouse je dao sve od sebe da zalije zidove dobrom vibrom, a sebe, zna se, pivom. Plesalo se i pjevalo, i baš je bilo nekak...ono, prijateljski, zagrebački. Ovog petka, 17.12. sve ćemo ponoviti, opet uz Greenhouse, no narednih vikenda dolaze tu i Žan i Mazgooni, i Yellow Submarine, i tko zna tko sve ne...jer, s kim god je Jurica svirao, stvorio je prijateljstvo, a prijatelji se pomažu! Kad sam prvi put sreo braću Hotko, pomislio sam da bi trebali tražiti copyright na "Mućke", jer su skinuti Trotteri, pravi gradski mačori, šprehatori, al' dobri do koske. Zato se osjetite pozvani, dođite, zabavite se i pomognite braći Hotko da u ovo vrijeme sljedeće godine zarade prvu milju...nečega. Ne treba njima puno, samo pun blues&rock bar normalnih ljudi, koji su tu baš zbog toga...dobrog bluesa i rocka. Živili, pa se na šanku nakrivili!

Voli vas Kris

Natovarili mi sinoć naš skromni, ali rastezljivi vozni park i krenuli prema Sisku. Svirka za otvorenje novog kluba, Voodoo bara. Raspored uobičajen - Giga, Matej i sva oprema u Kangoou, Jurica, ja i moj mići bubanj u vjernom Ponyu. Vrijeme za prespavati doma uz toplu guzu, no svirka je svirka...vremenske nepogode, svetki i petki, sve je to zanemarivo. Jurica lagano s crvima v riti, jer Danijelin trbuh je dosegao napetost jazz bubnja. Buraz mu je doma u stanju pripravnosti, no ipak...Negdje na pola puta do Siska, zvoni mobitel, Danijela, kaže - puko vodenjak! Frka živa, odmah se dogovara akcija s burazom preko mobitela i Danchy je u roku keks u Vinogradskoj. Stižemo u Sisak i preljubazni Brane nas dočekuje pred Jazz clubom i vodi malo dalje do Voodoo bara. Ugodno mjestašce, mala bina, sve još miriše po novom, ekipa od 17 do 57, sve neke ok, normalne face. Odmah se nazdravlja Danijeli uz domaću Viljamofku, a onda na posao. Giga mjeri: postavljanje kompletne opreme i tonska proba - 18 min! Ostalo je još pola sata za nazdravljanje Jurici, Danijeli i, naravno, Petri, koja je odlučila zaviriti u neki novi svijet...Klub pun k'o šipak, puca po šavovima. Ajmo radit! Prva stvar, "Let's the good times roll" i odmah urnebes... i tako sve do iza ponoći. Nakon bisa, ekipa skandira "nema pauze, nema odmora", no sad nam je ipak najvažnije čim prije dostaviti Juricu do Zagreba. Opet rekordno spremanje opreme i to kroz nemoguću gužvu...uzimaju se putne pive i pravac doma. Jurica, naravno, stalno provjerava situaciju na terenu Vinogradske. Tek što smo izašli iz Siska, Jura zove buraza po n-ti put, muk, pa smješak, pa prigodna psovka, pa suza...razletio se skoro Pony od emocija. "Jebote, Kris, postal sam stari" jedva izvali Jura, jer suza suzu tjera. Halo, Kangoo, odmah na prvu benzinsku! Tamo grljenje, ljubljenje, čestitanje, pa i od strane policije, koja nas je usput legitimirala. Naziva se sve žive, ko pita koje je vrijeme, svi sretni, informacije s terena, cure žive i zdrave, gabariti idealni. Nastavak vožnje katastrofa, ispale mi oči od magluštine, ne ide brže od 60, budala mi ulijeće u škare pretičući autobus, još bi nam samo to trebalo, kreten. Stigosmo nekako do naše rupe, istovarismo opremu, Jura zove doma na rakiju, Giga i Matej idu, ja, stari prdonja, ne mogu, preumoran sam, a i sutra imam svašta nešto. Eto, tako je naš dragi Jurica postao tata na gaži, kao svaki pravi blueser, a Greenhouse bogatiji za još jednu članicu, koja će trčkarati na roštiljadama i roćkasima. Znam da sam možda predug, ali ovo vrijedi svakog slova, jer su Danijela i Jurica jedan od najljepših parova koje sam vidio i presretan sam što su svoju ljubav okrunili malom Petrom. Čestitke iz čistog srca, puno zdravlja i sreće, voli vas Kris!

Kao što sam vam obećao, primio sam se ovog bloga, pa eto me i danas, a povodom sinoćnje svirke u Boogaloou. Malo su se tresle gaće ispočetka, no kad smo skužili da se publici sviđa, adrenalin je skrenuo u pravom smjeru. Bilo nam je sjajno svirati ovaj put malo žešće covere, no najveće je zadovoljstvo kad pozitivna reakcija publike stigne na autorske skladbe. Hvala publiko, hvala Davorine na odličnom soundu, hvala Pišta na ukazanom povjerenju! Fakat nam je drago da se zahtjevnoj zagrebačkoj publici svidjela naša svirka, pogotovo blueserskoj publici, to nam daje snage i volje da nastavimo dalje s autorskim radom i da se držimo puta kojim smo krenuli, a to su autorske skladbe zagrebačkog štiha u tekstovima izmiješano sa tradicijom bluesa, rocka i swinga.

Eric i dečki su nastavili brutalno eksplozivno, pravi ubojice, tu se ima kaj za naučiti, pogotovo o scenskom nastupu. Boogaloo pun ko šipak, skužili smo to tek kad smo se popeli na galeriju.Atmosfera sjajna, znojna i nabrijana.Kaj da vam pričam, prava klupska koncertna poslastica. Uglavnom, tko je bio pričati će, a tko nije svakako neka dođe dogodine, jer Ericu i dečkima se sviđa kod nas. Toliko za sad, moram na svirku u Buldog. Hvala svima koji su bili i podržali nas, radimo i dalje za vas, see You soon

Kris

Pozdrav svima koji povremeno svraćaju na ovaj blog i s pravom misle da smo lijene svinje! Fakat je prošlo stoljeće otkad se tu nešto pisalo, no danas kad postajem pionir svečano obećajem...to je iz nekih boljih vremena...uglavnom, ja ću se od sada brinuti da što češće imate kaj za pročitati na zelenim listovima, a pogotovo što imam i dobar razlog. Naime, sutra 12.11.2010. sviramo kao predgrupa Ericu Sardinasu u Boogaloou! To je kao pobjednik ovogodišnjeg Blues Challengea trebao odraditi Dudo Vorih s bendom, no on je spriječen pa se  organizator sjetio nas...a koga će drugog? Mala šala, ima u nas sjajnih bendova! Eto, dođite zbog Sardinasa, a mi ćemo vam pokazati kako nismo bili baš tako lijeni, radilo se na autorskim stvarima pa ćete neke i čuti i nadam se da će vam se svidjeti. Eto toliko do slijedećeg pisanja, voli vas

Kris

Prošlo je valjda pet godina od kad je GHBB zadnji put nastupao u zaprešićkom Rock club-u.Tada je to još bila skupina mlađašnih momaka (i Markić) koja je tek radila prve zaveslaje u blues vodama i to ispred zahtjevne zaprešićke publike pune tzv. glazbenih inkasatora i lovaca na tuđe falš note:-)No prošle su godine, neki su nešto naučili o svirci, neki su nešto naučili o životu, a ima ih i koji nisu ništa naučili, no takvih na sreću nema u GHBB-u.Sve u svemu, svrbe nas prsti i jedva čekamo ponovni susret sa starim prijateljima na starom mjestu, dati ćemo sve od sebe i garantiramo dobru zabavu.Šteta što stari dobri Rock club sad liči na slastičarnu, no kad krene svirka valjda ćemo uspjeti vratiti bar jedan dio starog štiha.Najviše mi fali pepeljara maznuta iz vagona prišarafljena na stup na kojoj piše JŽ:-).Dakle, večeras smo u džepnom (četvorka) izdanju, izvještaj slijedi.Vidimo se!

Drago društvo, eto GHBB je jučer odradio snimanje emisije "Garaža" u studiju 9 HTV.Očito se to ozbiljno shvatilo pa nitko (!) nije kasnio, iako su se neki vraćali u sklonište po pojačalo:-)Popila se i kava prije u pravom drugarskom raspoloženju, opušteno i s puno zajebancije uglavnom na relaciji Oliver - Jurica.U studiju čista profijana, zna se ko kaj radi, nitko ne pizdi a ni mi nismo neke zahtjevne zvijezde.Proveli smo tamo tri dobra sata, odradili šest pjesama i dva intervjua iz kojih smo saznali i da uglavnom sviramo u živo!Tko je to izjavio, vidjeti ćete u emisiji koja ide negdje u svibnju.Aranžmani za puhače za autorsku "Slušaj sebe" stigli su u studio kad smo već odradili dobar dio posla, a kad su momci to odsvirali prima vista, onda se vidjelo s kim imamo posla!Hvala dr. Gelo i svaka ti dala!Aranžmanček ko bonbonček!Uglavnom, hvala svim djelatnicima HTV-a na pomoći, suradnji i strpljenju, sirovina zvuči više nego dobro a za krajnji audio vizualni doživljaj biti ćete obaviješteni na vrijeme.Živi bili!

Upravo smo danas dobili poziv da nastupimo u jednoj od najdugovječnijih i najkvalitetnijih emisija HTV-a, Dobro jutro Hrvatska. Prije dvije godine smo nastupili u šestorci, pa je ovo prava prilika da se predstavimo širem gledateljstvu u atomskoj osmorci. Svi vi koji rano ranite, ne budite lijeni 2. ožujka ujutro, pa uključite televiziju!

Ljudi moji, pa je li ovo moguće!? Čini se da jest! Nakon brojnih peripetija u posljednjih godinu dana uspjeli smo pokrenuti novu, osvježenu stranicu uz pomoć tvrtke Considero, tj. njenih kormilara, braće Komljenović. Sve zahvale Žarku koji je posljednjih dana malo više bdio, Reni Ritzu koji je lijepo dizajnirao naš logo i ostale stvari što se tiče plakata, posjetnica itd. kao i Suzi Ritz koja je sve to grafički pripremila. Dobar dio tog smo upotrijebili i na stranici. Posljednji su mjeseci bili dosta turbulentni za band s obzirom da je naš basist Giga nastradao u nesreći. Njegova se agonija malo odužila (ne sumnjamo da će na kraju sve to dobro završiti), pa smo bili prisiljeni tražiti nove ljude. U prvi tren nas je spasio Goran Rukavina i još jednom iskreno zahvaljujemo. Ne znamo tko bi se toga samo tako primio dva-tri dana uoči svirke. Sada s nama već neko vrijeme plovi Markić i velika mu hvala za to jer je super lik i glazbenik. Eto, nešto ukratko, tek toliko da pokrenemo blog priču, na kojoj ćete saznati nešto više o bandu osim samih svirki. Nadamo se da ćete biti zadovoljni funkcioniranjem novih stranica. Ako imate kakvih prijedloga ili primjedbi, slobodno se opbratite na naš kontakt. Moramo još reći da ovo nije konačan izgled, jer čim Žarko bude imao još malo vremena, bit će još nekih novih lijepih stvari. Uživajte!