Natovarili mi sinoć naš skromni, ali rastezljivi vozni park i krenuli prema Sisku. Svirka za otvorenje novog kluba, Voodoo bara. Raspored uobičajen - Giga, Matej i sva oprema u Kangoou, Jurica, ja i moj mići bubanj u vjernom Ponyu. Vrijeme za prespavati doma uz toplu guzu, no svirka je svirka...vremenske nepogode, svetki i petki, sve je to zanemarivo. Jurica lagano s crvima v riti, jer Danijelin trbuh je dosegao napetost jazz bubnja. Buraz mu je doma u stanju pripravnosti, no ipak...Negdje na pola puta do Siska, zvoni mobitel, Danijela, kaže - puko vodenjak! Frka živa, odmah se dogovara akcija s burazom preko mobitela i Danchy je u roku keks u Vinogradskoj. Stižemo u Sisak i preljubazni Brane nas dočekuje pred Jazz clubom i vodi malo dalje do Voodoo bara. Ugodno mjestašce, mala bina, sve još miriše po novom, ekipa od 17 do 57, sve neke ok, normalne face. Odmah se nazdravlja Danijeli uz domaću Viljamofku, a onda na posao. Giga mjeri: postavljanje kompletne opreme i tonska proba - 18 min! Ostalo je još pola sata za nazdravljanje Jurici, Danijeli i, naravno, Petri, koja je odlučila zaviriti u neki novi svijet...Klub pun k'o šipak, puca po šavovima. Ajmo radit! Prva stvar, "Let's the good times roll" i odmah urnebes... i tako sve do iza ponoći. Nakon bisa, ekipa skandira "nema pauze, nema odmora", no sad nam je ipak najvažnije čim prije dostaviti Juricu do Zagreba. Opet rekordno spremanje opreme i to kroz nemoguću gužvu...uzimaju se putne pive i pravac doma. Jurica, naravno, stalno provjerava situaciju na terenu Vinogradske. Tek što smo izašli iz Siska, Jura zove buraza po n-ti put, muk, pa smješak, pa prigodna psovka, pa suza...razletio se skoro Pony od emocija. "Jebote, Kris, postal sam stari" jedva izvali Jura, jer suza suzu tjera. Halo, Kangoo, odmah na prvu benzinsku! Tamo grljenje, ljubljenje, čestitanje, pa i od strane policije, koja nas je usput legitimirala. Naziva se sve žive, ko pita koje je vrijeme, svi sretni, informacije s terena, cure žive i zdrave, gabariti idealni. Nastavak vožnje katastrofa, ispale mi oči od magluštine, ne ide brže od 60, budala mi ulijeće u škare pretičući autobus, još bi nam samo to trebalo, kreten. Stigosmo nekako do naše rupe, istovarismo opremu, Jura zove doma na rakiju, Giga i Matej idu, ja, stari prdonja, ne mogu, preumoran sam, a i sutra imam svašta nešto. Eto, tako je naš dragi Jurica postao tata na gaži, kao svaki pravi blueser, a Greenhouse bogatiji za još jednu članicu, koja će trčkarati na roštiljadama i roćkasima. Znam da sam možda predug, ali ovo vrijedi svakog slova, jer su Danijela i Jurica jedan od najljepših parova koje sam vidio i presretan sam što su svoju ljubav okrunili malom Petrom. Čestitke iz čistog srca, puno zdravlja i sreće, voli vas Kris!